Zvuk

Pod zvukom se podrazumijevaju pojave koje osjećamo čulom sluha (ljudski govor, cvrkut ptica, muzika....)

Akustika je nauka o zvučnim pojavama. 

Subjektivno, zvuk je svaki osjećaj koji prima naše uho iz spoljašnje sredine. Objektivno, zvuk je talasno kretanje koje se prostire kroz elastičnu sredinu.

Kroz čvrsta tijela se prenose tarnsverzalni i longitudinalni zvučni talas, a kroz tečnosti i gasove zvuk se samo prenosi kao longitudinalni talas.

Da bismo dakle, uopšte nešto mogli čuti, potrebno je, da u elastičnoj sredini djeluje zvučni izvor koji kroz tu sredinu emituje zvučne talase do našeg uha. Pri tome treba podsjetiti da se zvučni talas prostire kroz sve fluide (tečnosti i gasove) i sva čvrsta tijela, ali ne i kroz vakuum.  Dakle, da  bi zvuk nastao potrebni su: izvor zvuka i elastična sredina kroz koju se zvuk širi.

Kako čujemo ?

Krećući se kroz ušni kanal, zvučni talas nailazi na bubnu opnu (elastična membrana  iza koje se nalazi tečnost srednjeg uha.) Zvučni talasi izazivaju vibracije bubne opne, koje se prenose posredstvom ušne tečnosti do početka ušnih živaca. Oni se na ovaj način stimulišu da prenose određene električne signale (impulse) u mozak, koji ih obrađuje kao informaciju. Amplituda oscilovanja bubne opne daje čovjeku podatke o jačini zvuka, a brzina treptanja (oscilovanja)  - o frekvenciji.

Frekvencije koje ljudsko uho može da čuje su između 16 Hz i 20 000 Hz. Granice čujnosti, dakle, nisu strogo definisane jer su subjektivnog karaktera i variraju od uha do uha. 

Oscilacije čije se frekvencije nalaze ispod 16 Hz nazivaju se INFRAZVUK, dok se one čije su frekvencije iznad 20 000 Hz nazivaju se ULTRAZVUK. Infrazvuk nastaje kod potresa ili promjenom atmosferskog   pritiska. Unutrašnji organi reaguju na na infrazvuk (glavobolja, fiziološke smetnje).

Kitovi, slonovi, nilski konji, žirafe i aligatori koriste za komunikaciju na velikoj udaljenosti infrazvuk. 

Mnoge  životinje čuju ovaj zvuk i osjete zemljotrese.

Na ultrazvuk ne postoje receptori u ljudskom organizmu  pa ga možemo koristiti u dijagnostičke svrhe

(razbijanje tumora, kardiologija, ginekologija, liječenje mišića, fizikalna i rehabilitacijska medicina).

Izvor zvuka je svako tijelo koje može oscilovati frekvencijama od 16 Hz do 20 000 Hz. Izvori zvuka: zvučna viljuška, muzički instrumenti, zvučnik...

Postoje primarni i sekundarni izvori zvuka. Sekundarni izvori zvuka osciluju pobuđeni zvukom primarnog 

izvora .

Proces prenošenja oscilacija sa primarnog izvora zvuka na sekundarni događa se kada se frekvencija zvuka primarnog izvora podudari sa sopstvenom frekvencijom sekundarnog izvora. Ovu pojavu se nazivamo zvučna rezonancija.

Rezonatori su sekundarni izvori zvuka kod muzičkih instrumenata (npr. žice na gitari i rezonator gitare).

PARAMETRI ZVUČNIH TALASA: amplituda talasa, period talasa (frekvencija), talasna dužina, brzina prostiranja zvuka, jačina zvuka.